Današnji dan bio je toliko sadržajan da smo ga jedva uspjeli ugurati u jedno poslijepodne! Održana je posljednja radionica ovogodišnjeg Grand Prix ciklusa, a zatim i treća po redu velika, šašava i potpuno nepredvidiva Grand Prix utrka po Rječini. Na startnoj liniji našlo se čak 15 plovila izrađenih od recikliranih materijala, a njihovi su dizajni još jednom dokazali da dječja mašta ne poznaje ni granice ni zakone brodogradnje.
Prije isplovljavanja, vrlo ozbiljan i vrlo stručan žiri inženjera brodogradnje ocjenjivao je plovila u kategorijama ekologije, estetike i inovativnosti. Nakon toga uslijedio je trenutak istine – plov po Rječini uz precizno mjerenje vremena. No priroda je i ove godine odlučila sudjelovati u natjecanju. Meteorološki uvjeti bili su blago neposlušni, povremeni udari vjetra mijenjali su planove kapetana, a dvije makete doživjele su nesvakidašnji napad riba jer su bile obojene bojom za hranu. Da, dobro ste pročitali. Neka su plovila ponosno jurila prema cilju, neka su se prevrnula pri prvom ozbiljnijem izazovu, neka su vozila u rikverc bez očite namjere da promijene smjer, a neka su odlučila da je obala sasvim pristojno mjesto za završetak putovanja.
Nakon sve te drame, stresa i navijanja, pobjedu je odnio Vito i njegov brod „Vito“. Drugo mjesto osvojio je srebrni kapetan Pavlo Stipančić s brodom „Fiuman“, a treće mjesto pripalo je Tei Šimunović i njezinoj „Sireni“. Posebnu nagradu u kategoriji „Nije stigao do cilja, ali je osvojio srca žirija“ odnijela je Sofia Stipančić sa svojim plavim divom prepunim detalja – „Rijeka Ri“.
Grand Prix 2026 bio je veseo, uzbudljiv, nepredvidiv i pomalo lud – upravo onakav kakav treba biti. Hvala svim natjecateljima, navijačima, roditeljima i slučajnim prolaznicima koji su se našli u ulozi publike. Već se veselimo idućoj utrci i novim plovilima koja će nas ponovno uvjeravati da hidrodinamika ponekad ipak nije najvažnija stvar na svijetu.