O vrhunskom brodomodelarstvu

Izradba modela povijesnoga broda kao vjerne rekonstrukcije izvornika iznimno je zahtjevan posao u tehničkom, obrtničkom i umjetničkom smislu. Rekonstrukcija povijesnoga broda, prije svega je ozbiljan istraživački posao. No kad je u pitanju naša domaća brodograđevna baština, onda taj zahtjevan posao postaje još težim jer se na samom početku nameće problem nedostatka izvora. Vrijeme kad su hrvatski drveni brodovi na jedra plovili davno je prošlo. Od sutona jedne velike i duge pomorske tradicije do danas vrijeme je rasulo i izblijedio znanja i sjećanja o tim starim brodovima, a zapisa i dokumenata ostalo je vrlo malo. Iako taj paradoks ima svoje povijesno objašnjenje, ostaje činjenica nedostatka izvornih brodograđevnih nacrta kao osnova za izradbu vjerodostojnih modela. Potraga za povijesnim izvorima (nacrtima, brodograđevnim izmjerama, dokumentima) poradi toga često je frustrirajući posao jer su potrebni podaci fragmentarni i rijetki. Njihovo je prikupljanje poput sastavljanja arheološkog artefakta gdje uvijek nedostaje određen broj ulomaka, koje treba rekonstruirati temeljem drugih (suvremenih tehničkih i brodograđevnih) znanja i drugih (najčešće stranih) povijesnih izvora. U tom smislu, uspješne rekonstrukcije domaćih povijesnih brodova treba posebno cijeniti. Naime takav rad pretpostavlja dugo i mukotrpno traganje za tehničkim podacima (koje većina stranih autora pri izradbi modela svojih povijesnih brodova već ima prije nego što počne rad). S druge strane, to nastojanje ima i razmjernu kulturnu vrijednost jer ponovno otkriva i od zaborava spašava izvorni dio domaće povijesne baštine. Osim odgovarajućih tehničkih i pomorskih znanja, koja se pretpostavljaju, u tijeku rekonstrukcija povijesnoga broda podrazumijeva se modelarova vrhunska obrtnička vještina i umjetničko nadahnuće kako bi se sve spoznaje ugradile u model kao malu inačicu stvarnoga povijesnog uzora.